Jedna od onih rijetkih, mučnih utakmica, kada se s tribina i sa klupe vidjelo kako se igra kada „moje ljubimice" nemaju volje, želje za pobjedom, inata, prkosa, i kada smo zbog nekoliko nesretnih okolnosti morali igrati bez okosnica naše ekipe bez igračica koje imaju onu čvrstoću u obrani, i igračica koje mogu zapucati i pogoditi unutar okvira gola.

Tako nam već duže vrijeme nema Marije Mužek koja se oporavlja od operacije nakon ozlijede, nema Željke Jurman koja zbog posla ne stigne na treninge, nema Martine Zečević, koja je kažnjena s užasno visokom kaznom zbog sukoba s sutkinjama nakon utakmice, a iste te sutkinje su tada kaznile cijelu našu ekipu, treneru dale žuti karton zbog navodnog prigovora, iako im je nadzornik rekao da nisu u pravu, jer prigovora nije bilo. Takvim katastrofalnim suđenjem dovele su do prvog i jedinog poraza naše ekipe na domaćem terenu, te isprovocirale publiku, cijelu našu ekipu, uključujući i Martinu koja se nakon toga i verbalno sukobila s njima, nije opravdanje, ne odobravam takav način „komunikacije" ali taj puta je stvarno bila u pravu.

No da se vratimo na prvu prvenstvenu utakmicu u novom prvenstvu 2009/2010. Od jedanaest igračica, očekivali smo ipak više borbe, dobru igru, no na žalost toga u nedjelju nije bilo. Uz sve to nije nas baš ni pratila sreća, jer nismo iskoristili desetak stopostotnih prilika, jer toliko otprilike puta smo pogodili vratnicu.

Početak je rekao bih, bio do sada najlošiji od kada smo malo ozbiljnije ušli u natjecanje III HRL. Jednostavno nas nije išlo,naše su djevojke bile nekako bezvoljne u obrani, bez požrtvovnosti kakvu smo imali u prošlom prvenstvu, kada smo istu tu Goricu dobili s u jednom trenutku 3 igračice na terenu, jer su nam tada suci isključili sve što su mogli, čak i golmana.Ali tada je bilo inata i prkosa i dobili smo tekmu.

A na ovoj utakmici prvi smo pogodak postigli tek u 5. minuti, a slijedeći 14 minuta kasnije, do sedamnaeste minute, uspjeli smo im „zabiti" svega jedan pogodak, a rezultat je tada bio katastrofalan 11 : 1.

I tako je bilo 6-7 minuta do kraja kada ulazak Petre Glavač donosi živost u igru, nekoliko presječenih lopti, lijepih pogodaka, uhvatili smo ritam i približili se na 5 golova razlike. Na odmor nakon prvih tridesetak minuta, odlazi se rezultatom 14:8. Bili smo na dobrom putu da se vratimo u igru. Nastavak igre na žalost ne donosi ništa lijepoga, domaćini ipak kao da imaju više sreće, gotovo svaka lopta ulazi u naš gol, a mi s druge strane nemamo sreće. Kada smo se ponovo približili na 5 golova razlike, kada je počela nervoza u redovima domaćina, pritisak s klupe domaćina na suce, dovodi do nekoliko sudačkih odluka u korist domaćina, i tada se ekipa Gorice rezultatski odvaja sve više, odlaze na za nas nedostižnih deset golova razlike, a tako je do samog kraja utakmice, koja završava pobjedom boljeg, domaćina, ekipe Gorice rezultatom 31: 20. Njima iskrene čestitke na pobjedi, a nama više sreće, bolje igre, volje i želje za pobjedom. I neka se ne ljute moje drage rukometašice zbog moje ogorčenosti, ali previše sebe dajemo u sve ovo !