Utakmica o kojoj nemamo puno šta za reći, najbolje je o utakmici rekla jedna naša igračica, na upit ima li kakav komentar o lošoj igri naših rukometašica, odgovor je bio „svaki komentar je suvišan, odnosno bez komentara".

Da nas može dobiti ekipa koja trenira tri puta po sat vremena i to na nekakve polukontre, nije se nadao nitko, a naročito ne trener i predsjednik. Mislim da se u ovu utakmicu ušlo olako, uz podcjenjivanje protivnika. Da li je tome kriv trener, predsjednik, ili ipak netko drugi, pokazati će vrijeme. Da li su naše djevojke bile vani do ranih jutarnjih sati i zbog toga se nisu mogle vraćati iz napada, ispadale su nam lopte, nismo mogli zabiti gol ? Sada je kasno da se raspravlja o tome, definitivno najlošija igra do sada, a poslije Gorice smo mislili da ne može gore, izgleda da ipak može.

Uz dobru volju trenera Zokija, Šoke koji bez ikakve naknade dolazi raditi s djevojkama jer zna da ima ljudi kojima je stalo do ovog kluba, predsjednika koji više vremena, na žalost ponekad provodi s rukometašicama nego sa svojom obitelji jer ide po njih u Zagreb, vozi ih na treninge,vozi ih s treninga, kako bi to rekao gospodin Videković, uvijek na usluzi..., ponekad se pitamo da li pretjerujemo, da li je odnos sa igračicama previše prijateljski, da li griješimo kada ponekad poslije treninga odemo na piće, kolače, a poslije dobre igre na ručak, večeru...., slušam druge ekipe, npr trenera Vrbine kako poslije utakmice zove cure na piće jer su dobile Zagorec. Ako se takvo igranje nastavi, mislim da nema govora o nikakvoj drugoj ligi i ispada da je sve ovo uzaludno. Da li nam je cilj samo igrati se rukometa, ili imamo cilj igrati dobar rukomet, pobjeđivati, biti prvi? No vratimo se na utakmicu u Sisku.

Početak, kao i sve dosadašnje utakmice, katastrofalan, no ovaj put, za razliku od prethodne tri utakmice, nakon 0:3 ne vraćamo se u igru, nego se ta razlika još više povećava. Ni jedna se naša rukometašica nakon što ne uspijemo realizirati napad ne vraća prema vlastitom golu u punom trku, nego onako, lagano, kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta....To omogućava domaćinu da iz polukontri zabijaju golove, obrana nam je katastrofalna, nitko ne diže ruke, igra se bez srca, nitko se ne „ubija" na terenu od želje da obranimo naš gol. Na žalost uz takvu igru ni golmani ne uspjevaju odbraniti vlastita vrata, gotovo svaki udarac rukometašica Vrbine završava unutar gola.Tako loša igra odvija se svih trideset minuta prvog dijela, a na odmor se ide rezultatom 17 : 9 za domaćina. Sedamnaest primljenih pogodaka, a samo devet postignutih sve govori o igri rukometašica Zagorca.

Ni početak drugog dijela utakmice ne pokazuje da su se naše rukometašice razbudile, jer se nastavlja s lošom igrom, kako u obrani, tako i u napadu.

Tek nakon 45 minuta igre, polako se konsolidira naša obrana i u jednom trenutku dolazimo na samo dva gola razlike/23-21/, no tada umjesto da pritisnemo i dođemo do izjednačenja, gubimo dvije bitne lopte, što rukometašice Vrbine koriste, i ponovo povećavaju svoju prednost. Pet minuta prije kraja, zbog nenamjernog prekršaja na domaćoj igračici, diskvalificirana je Marta Pasarić, tako da u završnicu utakmice ulazimo s igračicom manje. U tom trenutku domaćin ima sedam golova prednosti, ali golovima Krkalo u 58 i Novački u 60. minuti, ta se prednost smanjuje na pet golova prednosti za ekipu Vrbine. Rezultat utakmice je 30 - 25, zaslužena pobjeda domaćina. Slijedi tjedan dana pauze zbog blagdana Svih Svetih, a tada idemo u goste ekipi Udarnika, koja je uz Sesvete vodeća ekipa lige.